Podrijetlo modernih pasa započinje prije nekoliko desetaka tisuća godina, ali kako vuk postaje pomeranac?
Poznat kao čest obiteljski kućni ljubimac, labradoodle je nastao 90-ih godina. Nedavno podrijetlo pasmine i naziv čine očitim da su labradori i pudlice bili uključeni u stvaranje labradoodla. Ali što je s ostalih 400-tinjak pasmina pasa – kako vuk postaje pomeranac?
Podrijetlo modernih pasa počinje prije nekoliko desetaka tisuća godina kad su ljudi pripitomili drevnog rođaka današnjih vukova. Ljudi su od tada provodili namjerno, selektivno križanje, u početku stvarajući pse koji su se specijalizirali za stočarstvo, lov i čuvanje.
Tada je uslijedila eksplozija viktorijanskih pasmina. Sredinom 19. stoljeća nastupilo je razdoblje intenzivnih inovacija u uzgoju pasa, što je potaknulo ne samo raznolikost pasmina, već i sam pojam “pasmine”. Tijekom ovog procvata, različite pseće loze su namjerno križane kako bi se poboljšale dobre osobine ili razrijedile one nepoželjne. Križanje je također učinjeno s izričitom svrhom stvaranja novih pasmina odabirom estetskih karakteristika.
Fotograf: Phil Crowder/Alamy
To je stvorilo neuredan, isprepleteni odnos između različitih vrsta pasa, a detalji o podrijetlu pasmine ponekad su zabilježeni samo u usmenoj povijesti. Tek kada je 2017. objavljeno značajno genetsko istraživanje, stekli smo jasniju sliku o tome kako su sve ove pasmine međusobno povezane.
Znanstvenici su analizirali DNK od 161 pasmine kako bi stvorili obiteljska stabla. Grupe stabala dijele se u kategorije prema njihovoj zajedničkoj povijesti. Te skupine odražavaju činjenicu da su većinu svoje povijesti pripitomljavanja psi bili poznati samo po vrsti usluge koju su nudili čovječanstvu. Lovački psi uključuju retrivere i setere, pastirski psi uključuju ovčare i tornjake.
Ilustracija: Henry Wigstead/Wikimedia
Doktorica Ostrander bila je supervizor istraživanja 2017. godine, kao dio projekta za genome pasa i evo što nam je rekla.
Ono što smo željeli znati je kako su pasmine pasa međusobno povezane. Znamo da većina pasmina postoji tek od viktorijanskog doba. Bilo je uzgajivača u Europi koji su željeli stvoriti pasmine koje su imale određeni izgled ili su imale određenu vještinu ili osobnost. Mnoge veze imaju neki intuitivan smisao. Jedna od važnih stvari je geografski položaj – tamo gdje su pasmine razvijene.
Funkcija je također bila važna, a među psima istog izgleda, kao što su minijaturni i standardni šnauceri, sigurno postoji veza. Ali uvijek postoje iznenađenja, stvari koje možda ne bismo očekivali. Istraživanje je također otkrilo loše stvari nastale križanjem kod modernih “čistokrvnih” pasa.
Fotograf: Ganna Aibetova/Alamy
Iako su genomi svih pasa 100% pseći DNA, mala količina genoma razlikuje se među pasminama. Ti su dijelovi odgovorni za impresivan spektar varijacija veličine, oblika i ponašanja kod pasa. Istraživači su sekvencirali genom pasa na tisućama ovih varijabilnih mjesta. Kada su njihovi blokovi identični u dvije različite pasmine, to ukazuje na povijesno križanje među njima.
Ovi rezultati potvrdili su dokumentiranu povijest nekih pasmina. Heidi Parker, znanstevnica i genetičarka, rekla je da su rezultati također pokazali dokaze o križanjima koja nisu dokumentirana ili su na neki drugi način neočekivana.
Koliko je njemački ovčar usko povezan s drugim pasminama?
Otkrili smo da njemački ovčar ima talijanske gene. Ne znam što je zapravo točna priča o njemačkom ovčaru, osim što je to jedna od pasmina koja se pokazuje s najviše varijacija gena. Ovdje smo koristili podatke genetskog istraživanja za vizualizaciju srodnosti između jedne pasmine i svih ostalih pasmina koje su ispitivane.
Njemački ovčar
Na ovom primjeru se može vidjeti kako njemački ovčar dijeli veće količine DNK s cane paratore, berger picard and chinook. Važno je napomenuti da ove grafike ne pokazuju smjer križanja – samo da su dvije pasmine više ili manje usko povezane.
Koliko je irski vučji hrt povezan s drugim pasminama?
Legendarna zvijer, izvorni irski vučji hrt, nije viđen gotovo 100 godina i pretpostavljalo se da je izumro. U 1860-ima G. A. Graham krenuo je u ponovno stvaranje iz postojećih pasjih loza, počevši od škotskog divljeg pasa i doge za dodatnu veličinu.
Irski vučji hrt
Koliko je buldog usko povezan s drugim pasminama?
Buldog
Koliko je mops blisko povezan s drugim pasminama?
Mops
Jedna stvar koja nedostaje ovoj analizi su takozvane dizajnerske pasmine, poput goldendoodle-a, cavoodle-a i raznih drugih – doodle-a.
Razlog tome je, prema Parker, što većina ovih pasa nije trajna pasmina i ne nastavljaju lanac. Tim za genome pasa je posebno istraživao labradoodlea, pokazujući da je genetski više pudlica od labradora.
Neki psi u istraživanju, poput jazavčara ili sivog vuka, nisu imali poveznice s drugim pasminama. Postoji nekoliko mogućih objašnjenja za to.
Prema Parker, postoje podjele koje smo identificirali u zapisima starima oko 200 godina. Nekoliko pasmina, poput jazavčara i dalmatinera, ne pokazuju nikakve poveznice iz to perioda.
To bi moglo značiti da su ove pasmine nastale prije tog vremena i da ih nitko nije smatrao prikladnim za križanje. Također je moguće da jednostavno nemamo točne zapise o pasminama da bismo mogli zaključiti drugačije.
Što se tiče budućnosti projekta psećeg genoma, Ostrander kaže da rade iste analize među različitim pasminama, koristeći pune genome za usporedbu.
„Jedno od ključnih pitanja na koja tražimo odgovor je: koje su razlike? Što vidimo, a nismo vidjeli prije na ovoj razini? ”
Izvor: The guardian
#addlove #woffwoff #tvornicapsecihsnova
Autor: Morana Barbara Lučić
Prati Woff Woff na Facebooku
Pridružite se Woff Woff grupi na Facebooku
